Trbuhom za kruhom

Posted by

U Srbiji se polako oporavlja građevinska industrija. Cena po radnom satu u ovoj delatnosti sve je viša, a si oni koji se bave građevinom mogu reći da im ne ide loše. Svakako, najbolju zaradu imaju oni koji pod kontrolom drže mašine za rad na visinama. Rukovaoci ovim mašinama na ceni su ne samo na našem tržištu, već i u inostranstvu. Kada se pomenu građevinske mašine za rad na visinama, prvo se pomisli na novac.

U Nemačkoj, ali i u drugi zemljama Evropske unije, bageristi, vozači, majstori svoga posla – zanatlije, ali i oni kojima su mašine za rad na visinama radno mesto sve su traženiji. Nemaju evropske zemlje majstora kakav se u Srbiji stvara.

Beže naši ljudi trbuhom za kruhom. Traže bolje život i veću zaradu u belom svetu, a da bi stekli što veći profit radnici iz bivše Jugoslavije ne biraju zemlju, već uslove rada i platu. To im je glavno, jer ako već odlaze u inostranstvo, odvajaju se od porodice da bar onda znaju što idu.

Mnogi koriste priliku u vreme letnje sezone, pa odlaze na primorje kako bi zaradili koji evro više, a neki se i zalete, pa umesto dobre zarade jedino što dobiju jeste naporan rad i slabu zaradu. Što se sezonaca koji krenu put Austrije i Nemačke tiče, njima su obezbeđeni ugovori u koji jasno pišu uslovi rada.

Rad na tri meseca znači da se radna viza dobija samo za taj period, pa se po njenom isteku radnik vraća u svoju rodnu zemlju, sve dok se viza ne produži. Međutim, ima onih koji zanemare uslove u ugovoru, pa nakon tri meseca ostanu u zemlji u kojoj rade, jer im je najvažnija dobra zarada, ali ne i to da li će biti deportovani.

Srbija – zemlja vrednih radnika

Nažalost, Srbija je postala zemlja u kojoj se zanatije, vozači, bageristi i drugi građevinski radnici traže lupom, jer smo svu radnu snagu izvezli. Doduše, silom prilika su radnici otišli u beli svet, ali od zemlje koja je svog radnika veličala postali smo zemlja koja mora sa strane da traži radnu snagu.

Nije to samo slučaj sa iskusnm radnicima, već je to tako i sa srednjoškolcima. Srednje škole sve manje otvaraju odeljenja za zanate, pa onda ne čudi što kuburimo sa svim mogućim zanatlijama. Neki zanati izumiru, a mladi i nisu nešto zainteresovani da uče posao limara, kovača, tesara, keramičara i slično. Ipak, mnoga zanimanja koja se na našim prostorima i te kako traže, kao na primer u građevini se za mašine za rad na visinama traže rukovaoci i ovo zanimanje je i u Srbiji dobro plaćeno.

Tako, recimo, dobru plati imaju oni kojima su mašine za rad na visinama glavno sredstvo za rad, zatim se dobro zarađuje u moleraju i drugim zanatima koji zahteva rad po kući, kao što je recimo vodoinstalater ili keramičar. Nije da ne može dobro da se zaradi u našoj zemlji, jer deficitarnost radne snage čini svoje.

Oni koji su otišli negde na strani zarađuju duplo, a oni koji su ostali su u manjini, te im je tržište rada samo nametnulo uslove, a zbog toga što, recimo, vozača javnog prevoza ima sve manje, njihove plate će sve više rasti kako bi se zadržalo i ovo malo ljudi koji rade.